Jeste li čuli za Carl Junga i jedan od njegovih najpoznatijih citata: “One does not become enlightened by imagining figures of light, but by making the darkness conscious.”?
Evo kako ga ja tumačim.
Kada nemamo terapeuta, mentora ili nekakvo vodstvo, a želimo rasti u životu, trebamo se i baviti sobom. To često znači da moramo izučavati mnogo literature, isprobavati razne metode i proći kroz mnogo pokušaja i pogrešaka dok ne vidimo što funkcionira u toj našoj želji da rastemo. Ali kako god okrenemo stvari, i koliko god preokrenemo sebe, uvijek naiđemo na golemu masu informacija: vjerovanja, osjećanja i obrasce razmišljanja i ponašanja koji su skriveni u našoj podsvjesti i koji upravljaju našim životom. Ako se ne suočimo s njima, nemoćni smo na putu željene promjene.
Naša podsvjest je zapravo naš program. Puno stvari postane jasnije kada to osvijestimo i stvarno vidimo sebe i druge kao hodajuće programe, isprogramirane još u djetinjstvu, s nekolicinom nadogradnji u odraslijoj životnoj dobi. I ne samo to. Također dobijemo puno više empatije i suosjećanja za druge ljude. Gotovo nam je nemoguće kriviti ikoga za išta i odjednom imamo opravdanje i želju da shvatimo i razumijemo ljude. Jer uistinu, nikada nismo sami krivi za naše programe. Krivci su odgoj, okruženje, kultura, mediji, i svi ostali koji su utjecali na to kako se danas ponašamo, osjećamo, razmišljamo.
Ali ipak, ako se ne osjećamo dobro i život nam nije onakav kakav bi htjeli da bude, jedini način da promijenimo svoju ‘sudbinu’ je da promijenimo te naše programe. Nazovimo to nadogradnjom našeg sustava. I da, to je moguće, bilo kroz terapiju, bilo kroz samostalan rad na sebi. Samo ovaj put ta nadogradnja mora biti svjesna i svrhovita.
PROSVIJETLJENJE
Prvi korak bilo kakve osobne promjene je prosvijetljenje. Ne mora to biti Budha i Krist tip prosvijetljenja, ali svakako može biti neko malo i osobno uviđanje. Naravno, moramo biti iskreni sami sa sobom, a to je kamen spoticanja većine ljudi. Međutim, malo iskrenosti donosi puno olakšanja. Kada govorimo o svjetlu prosvijetljenja, govorimo o toj dubokoj iskrenosti. To je isti tip svjetla kao kada nešto osvjetliš u mraku i onda to vidiš, a dok to ne vidiš, zapravo ni ne znaš s čim imaš posla.
Nekad se čini teško biti iskren sam sa sobom jer tada moramo preuzeti odgovornost i kontrolu nad svojim životom, suočiti se sa činjenicom da smo možda velik dio života potratili zbog pogrešnih uvjerenja ili donosili potpuno krive odluke. Međutim, upravo je to ono što će nam donijeti mnogo olakšanja. Jer iako su za naše programe “krivi” drugi, promijeniti iste možemo samo mi sami.
Putovanje u sebe vjerojatno je najzanimljivije putovanje na koje se možemo zaputiti, a nagrada je stalni stabilni dobar osjećaj. To je kao “Once a black, never back”. 🙂
Live long and prosper.
