Ljetna je noć u Omišu,
Ležimo na krevetu
ispod otvorenih prozora
i držimo se za ruke
to malo tijelo
i ja.
Prošlo je već puno vremena
otkad smo zadnji puta tako spavali
i ja
osluškujem kako diše,
osjećam toplinu te male šake
koja unosi zericu smisla
i puno straha u moj život.
Zatim ona počinje pjevati
u snu,
a mene napadnu
svi oni trenuci
u kojima sam je povrijedio,
noć je i
ništa se ne opire jezi.

by Darko Glamuzina

Kažu da riječi znaju da ugrizu tamo gdje nisi znao da boli. Nadam se da ste uživali. Bila mi je želja podijeliti s vama pjesmu koja je mene ugrizla.

photo credit: https://www.instagram.com/vunikat/